ZAKON O RADU, ZAKON O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU TE DRŽAVNI PEDAGOŠKI STANDARD PROVODE SE I POŠTUJU SELEKTIVNO

NAJAVLJENIM IZMJENAMA ZAKONA NASTOJI SE OZAKONITI ONO ŠTO SE GODINAMA NEZAKONITO RADI, PRIKRITI KAOS U ODGOJNO OBRAZOVNOM SUSTAVU DO KOJEG DOLAZI ZBOG NESPOSOBNOSTI ODGOVORNIH

Stranka SNAGA održala je konferenciju za novinare 22. studenoga 2019. u Hrvatskome saboru te je ukazala na nezavidan i alarmantan položaj odgojitelja u predškolskim ustanovama. Na konferenciji su govorili Katarina Turković Gulin, odgojiteljica predškolskog odgoja, Snježana Babić Višnjić, književnica i Goran Aleksić, saborski zastupnik.

SNAGA  je već ukazivala na činjenicu da se u Hrvatskoj zakoni ne provode. U klimi općeg nezadovoljstva u državi, gdje Vlada RH uopće nema ili ima vrlo malo sluha za probleme građana, ističemo još jednu vrlo važnu skupinu ljudi koja tiho i požrtvovno obavlja svoj posao u neprihvatljivim uvjetima, a to su odgojitelji predškolskog odgoja. Podržavamo sve radnike koji zahtijevaju svoja prava, od prosvjetara do medicinskog osoblja, od policije do radnika u industriji, i dodajemo na taj popis nepravde plemenitu struku odgojitelja predškolskog odgoja. Odgojitelji ne govore javno o malim plaćama, mada njihova primanja nisu odraz njihova znanja, obrazovanja, odgovornosti i svih zadaća koje obavljaju. Ističu velike razlike u primanjima ovisno o osnivaču vrtića, ističu lošije uvjete u privatnim i vjerskim ustanovama, no svi odgojitelji suglasni su u sljedećem – Zakon o radu i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ne primjenjuju se u potpunosti, a Državni pedagoški standard (DPS) samo je slovo na papiru.

Preko stotinu odgojitelja diljem zemlje, od Vukovara do Umaga, od Dubrovnika do Pule, i naravno u Zagrebu kao gradu s najviše predškolskih ustanova, svjedočilo je takvim nezakonitim postupanjima, zbog čega su nam se mnogi odgojitelji javili.

POZIVAMO ODGOVORNE DA SE KONAČNO POBRINU ZA TO DA SE POSTOJEĆI ZAKONI PROVODE!

Odgojitelji rade na istim radnim mjestima s ugovorima na određeno u prosjeku od 4 do 10 godina! Zakon o radu propisuje da je ugovor na određeno iznimka koja može trajati maksimalno do tri godine.

Odgojitelji rade bez ugovora o radu! U javnoj ustanovi radnik radi bez ugovora! Ako javne ustanove ne poštuju zakone, tko će ih uopće poštovati? Najčešći razlog za rad bez ugovora jest kašnjenje s provedbom natječaja, pri čemu se natječaji provode netransparentno, a ugovori potpisuju retroaktivno, s datumima koji odgovaraju provedbi natječaja.

Odgojitelji imaju obvezu odraditi pripravničko stažiranje od 12 mjeseci, čime ostvaruju pravo pristupa stručnom ispitu. Zbog redovitog kašnjenja prijavljivanja pripravnika nadležnim institucijama zaduženim za provedbu stručnih ispita, pripravnički staž učestalo traje duže od 12 mjeseci, pri čemu je pripravnik značajno jeftinija radna snaga, sa značajno manjim pravima u odnosu na ostale radnike zaposlene u ustanovi. Poslodavci maksimalno zlorabe pripravništvo, pripravnici rade samostalno i popunjavaju nedostatak odgojitelja, umjesto da rade uz mentora kako je zakonski propisano.

Odgojiteljima se uskraćuje pravo na godišnji odmor! Jednostavno se propusti planirati da radnik dobije raspored godišnjeg odmora do roka kada on mora biti iskorišten.

Odgojitelji raspored rada učestalo nemaju unaprijed, kako to Zakon o radu propisuje, već raspored dolazi stihijski, prema potrebi poslodavca, zbog čega odgojitelj mora biti uvijek na raspolaganju. Takvo postupanje može biti samo iznimka, ali ne i pravilo. Odgojitelji rade u smjenama, smjenski rad uglavnom nije prikazan, ne poštuju se propisi o radnoj satnici, ne poštuje se dnevno radno vrijeme propisano Zakonom o radu, Zakonom o predškolskom odgoju i posebno propisano DPS-om te sati odrađeni na takav način odgojiteljima uglavnom nisu prikazani niti plaćeni.

Odgojitelji nerijetko rade više od osam sati dnevno, provedu više od 5,5 sati u neposrednom radu s djecom i više od 2 sata u ostalim aktivnostima, bez dnevne stanke od pola sata, što je protivno Zakonu o radu i DPS-u, a taj se rad uglavnom ne evidentira u mjesečnu satnicu. Odgojitelj ostaje u ustanovi ili se u nju vraća, kako bi nakon svoje pune dnevne satnice izvršio i dodatne zadaće, počevši od raznih radionica za djecu ili roditelje, edukacija, tjednih i mjesečnih sastanaka, odgojiteljskih vijeća, roditeljskih sastanaka, individualnih informacija, priprema prostora, priprema i odlazaka na predstave, na priredbe i razne druge manifestacije, na škole u prirodi, izlete, sportske aktivnosti, posjete kazalištima i raznim institucijama… Da ne nabrajamo sve, u pravilu nekoliko puta tjedno odgojitelj se vraća u ustanovu dodatno, izvan svoje satnice, što mu nigdje nije evidentirano kao prekovremeni sati, niti je za to plaćen.

Odgojitelji su dužni pohađati edukacije, seminare, konferencije, stručne skupove i stručne radionice, koje se odvijaju vikendima, u pravilu petak poslijepodne, subota cijeli dan te nedjelja obično do 13 ili 14 sati. Vrlo često odgojitelji zbog svih tih događanja u kojima su obvezni sudjelovati, imaju više od 40 odrađenih sati tjedno te im je uskraćena dnevna stanka između smjena koja mora biti 12 sati te nemaju dnevnu stanku za odmor.

ODGOJITELJI NE TRAŽE POVEĆANJE PLAĆA, ALI TRAŽE DA SE ISPRAVNO I ISTINITO PRIKAŽE, VALORIZIRA I PLATI NJIHOV STVARNI RAD!

Odgojitelji traže da se konačno prestane govoriti o njihovoj posebnoj satnici gdje rade samo pet i pol sati. To naprosto nije točno, i pozivamo sve zainteresirane da provedu tjedan dana u vrtićkoj skupini uz odgojitelja te se uvjere u to koliko je odgojitelj opterećen zadaćama, obvezama, i koliko radi te koju odgovornost preuzima.

Kad smo kod vrtićkih skupina, ono zbog čega vrtići, odgojitelji i cijeli sustav postoji, jesu djeca. Naravno, i njihovi roditelji su važni, ali moramo istaknuti da predškolske ustanove nisu tu zato ili samo zato da bismo roditeljima pomogli da zbrinu svoju djecu dok rade! Predškolske ustanove nisu tek dio socijalnih mjera demografije! Predškolske ustanove su neizmjerno važan, prvi stupanj odgojno obrazovnog procesa, i bilo bi korektno kada bi o radu odgojno obrazovnih ustanova brinulo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a ne Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Danas se može vidjeti prebacivanje odgovornosti između ta dva ministarstva, pri čemu se niti jedno ne bavi predškolskim odgojem na ispravan način. To ističemo zbog toga jer su nam se javili i ravnatelji predškolskih ustanova, koji navode razne probleme s kojima se suočavaju, no jedan im je problem zajednički – prepušteni su na milost i nemilost lokalnim zajednicama, gradskim ili županijskim uredima, u kojima sjede osobe koje nemaju baš nikakve veze s pedagoškom strukom. Takve osobe samo administriraju tehnički dio posla, s potpunim nerazumijevanjem problema, a njihova je zadaća da budu podrška u odgojno obrazovnom radu. Nažalost, nisu oni krivi, nego jednostavno nemaju niti znanja niti potrebnog iskustva da bi radili drugačije. Govoreći o podršci, treba reći i to da ona izostaje od strane samog ministarstva. Zapitajmo se, kada je to ministrica Divjak, ili bilo tko prije nje, govorio o predškolskom odgoju i obrazovanju? Ako i jest, na koji način je to činio?
Kada se vratimo na uvjete rada u vrtićkim skupinama, treba naglasiti kako Hrvatska ima jedan pristojno posložen dokument, DRŽAVNI PEDAGOŠKI STANDARD. On je dio Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, i njime se  propisuje detaljno sve uvjete rada i boravka u dječjem vrtiću. Tu je propisano doslovce sve, od broja djece koja mogu boraviti u skupini, ovisno o njihovoj dobi, koja je kvadratura potrebna za rad, koliko odgojitelja je potrebno zaposliti, kakve sigurnosne uvjete mora ispuniti prostor u kojem djeca borave… Državni pedagoško standard propisuje niz odredbi koje se u Hrvatskoj jednostavno – NE PROVODE! Pa ćemo tako pronaći jasličke skupine sa 24-oro djece, ili ćemo pronaći djecu u dobi pred polazak u školu u skupinama koje broje i do 40-oro djece. Državni pedagoški standard u svom članku 22. jasno propisuje kako se u dobi od 13 do 18 mjeseci (mlađa jaslička skupina) može uključiti najviše 8-oro djece, u dobi od 19 do 24 mjeseca (starija jaslička skupina) najviše 12-oro djece, u trećoj godini najviše 14-oro djece… i, da ne duljimo, u dobi pred polazak u školu, može biti uključeno najviše 25-oro djece. Činjenice govore kako su nam odgojno obrazovne skupine pretrpane, i kako se Državni pedagoški standard u potpunosti ignorira!

Pronaći ćemo i to da u skupini od dvadeset i četvero djece jasličke dobi, iako ih ne bi smjelo biti više od  8 ili 12 ukoliko se radi o starijoj jasličkoj skupini, rade dva odgojitelja, no u praksi to znači da jedan odgojitelj radi ujutro, drugi poslijepodne, i preklapaju se u vrlo kratkom periodu. Prostori u kojima ta djeca borave, nisu prilagođeni, pa će jedan sam odgojitelj sa 24-oro djece u skupini, biti prisiljen da radi s djetetom koje treba pomoć u kupaonici, dok ostavlja ostalu djecu bez nadzora, što je nedopustivo i neprihvatljivo. Odgojitelji su, čini se, mađioničari, pa se snalaze na vrlo nevjerojatne načine.
Pronaći ćemo tako i nedostatak odgojitelja na svakom koraku, pronaći ćemo situacije gdje jedan odgojitelj pokriva nekoliko dana dvije skupine, jer zamjene nema. Ne zato što je doista nema, već zato što tamo neki administrator iz gradskog ureda ne dozvoljava da se nekog zaposli. U tomu smislu, u skupinama gdje postoji asistent djetetu s poteškoćama u razvoju, taj će asistent biti upućen pokriti nedostatak odgojitelja u drugoj skupini, i neće obavljati posao pomaganja djetetu zbog kojega je tu.

Prema odredbama DPS-a, tamo gdje postoje djeca s teškoćama, mora se smanjiti ukupan broj djece u skupini kako bi se mogao s posebnom pažnjom obavljati kvalitetan rad. Nažalost i te se odredbe ignoriraju, tek su to na papiru prilagođeni podatci, dok se u stvarnosti vrtićke skupine pretrpavaju preko svih pravila struke i zdravog razuma, čime se kvaliteta rada i sigurnost djece u skupinama dovodi u pitanje.

Na sve te nepravilnosti, koje doista nije teško zamijetiti, Ministarstvo znanosti i obrazovanja šuti, institucije odgovorne za provedbu zakona šute, a nadzor nad radom odgojno obrazovnih ustanova provodi se zatvorenih očiju odnosno gledanjem kroz prste. Inspekcijski nadzor najavljuje se i tjedan dana unaprijed, dajući vremena ustanovi da prilagodi nepravilnosti, koje u stvarnosti neće biti ispravljene.

Prije ove konferencije za medije, saznajemo kako se raspušta radna skupina koja radi na izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kako prijedlozi tih izmjena kreću put Vlade RH i prijedloga za raspravu u Hrvatskome saboru te su zapravo ti prijedlozi način ozakonjenja navedenih. ignoriranja DPS-a, umjesto da se potrudimo svi zajedno ispraviti nepravilnosti, greške i nemoguće uvjete u kojima nam djeca odrastaju. Nažalost, tekst prijedloga nije dostupan, sve se provodi u tajnosti, no ono što smo uspjeli saznati pokazuje jedan veliki nemar, neznanje i nerazumijevanje struke.

Dakle, na trenutno stanje gdje je svima jasno kako je broj upisane djece u odgojno obrazovne skupine prevelik, zakonodavac planira izmjenama zakona povećati taj broj za 20%. Odgojitelji su ustrajni u tome da takve izmjene neće dopustiti, već će se istima suprotstaviti na sve dostupne načine. Isključivo zato što to nije dobro za sigurnost djece, zato što odgojitelji ne žele izmišljati nepostojeće činjenice u svojim službenim dokumentima koje po zakonu moraju voditi bilježeći svaki korak svoga rada, dok bi u tom slučaju jedini rad u vrtićima bio tek čuvanje djece da se ne ozlijede. Umjesto da kao društvo težimo napretku i boljoj kvaliteti odgoja i obrazovanja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja svjesno pretvara predškolske ustanove u pretrpana čuvališta!

Pojavljuje se još jedna izmjena koja će dovesti do nove nepravde i nereda, gdje Ministarstvo predlaže u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja uvesti učitelje razredne nastave bez dodatnog obrazovanja, bez obveze pripravničkog stažiranja u predškolskoj ustanovi i polaganja stručnog državnog ispita. Sve pod izlikom kako nedostaje odgojitelja na tržištu rada.

U svjetlu prošlogodišnjih izmjena u sustavu rada učitelja razredne nastave, gdje se u jednom trenutku izmjenama daje prednost zapošljavanja profesorima, danas imamo višak učitelja razredne nastave, koje očito negdje treba zbrinuti. Mi nismo protiv zbrinjavanja učitelja na takav način, ali to je moguće tek nakon dokvalifikacije, pripravničkog staža i položenog stručnog ispita. Sve drugo bio bi nered, kaos, i neshvatljivo degradiranje ove važne struke. Trenutno na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ima 443 odgojitelja, a veliki broj školovanog kadra ne želi raditi u struci zbog izuzetno loših uvjeta, nesigurnosti zaposlenja i nepoštivanja zakona. Uvjereni smo kako bi se nakon uvođenja reda u rad odgojiteljskog kadra, značajno poboljšali prije svega uvjeti boravka djece u odgojno obrazovnim skupinama, kvaliteta odgojno obrazovnog rada, ali bi time porastao i interes za to važno zanimanje.

Zbog svega navedenog, SNAGA je u četvrtak 19. studenoga zatražila hitan sastanak s ministricom Divjak, kako bismo pokušali zaustaviti to, za jednu demokratsku i pravnu državu, neprihvatljivo postupanje.