Zagreb, 8. rujna 2020.
S radošću informiramo javnost o još jednoj pravomoćnoj presudi koja se odnosi na poslovni subjekt, a ne na potrošače.
Odvjetnik Nenad Marković iz Sesveta tužio je Addiko banku zbog nepoštene ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope u poslovnom kreditu, dobio je pravomoćno sudski spor, i na temelju tužbenog zahtjeva Addiko je već platio ukupno 135.000 kuna preplaćenih i zateznih kamata, u kreditu od cca. milijun kuna podignutom na 7 godina otplate. Osim toga, Addiko je platio još i oko 14.000 kuna sudskih troškova.
Presudu je donijelo sudačko vijeće Županijskog suda u Bjelovaru, u sastavu Davorka Hudoletnjak, predsjednica vijeća, Sonja Celovec Trivanović, sutkinja izvjestiteljica, te Smiljka Premužić, članica vijeća. Odvjetnika Markovića zastupala je kolegica Daliborka Planinčević iz Sesveta.
Tužba je podnesena zbog nepoštenih kamata iz CHF kredita, ali budući da se ne radi o potrošačkom, nego o poslovnom kreditu, tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnosti valutne klauzule CHF, jer se na njega ne odnosi kolektivna presuda u slučaju franak.
Sudačko vijeće u Bjelovaru potvrdilo je pravomoćnost presude sutkinje Snježane Karlušić s OGS-a u Zagrebu, a ukratko je utvrđeno sljedeće:
1. Ništetna je ugovorna odredba iz članka 6. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati odlukom banke.
2. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja u odnosu na tuženu banku, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
3. Takva odredba je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, i takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja, pa je zbog toga treba tumačiti u korist tužitelja, koji iako je odvjetnik nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te je takva ugovorna odredba ništetna, jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.
4. U konkretnom slučaju, odredba o promjeni kamate odlukom banke ništetna je na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a, neovisno o činjenici da li je tužitelj potrošač ili nije potrošač.
5. Istodobno je određeno člankom 3. ugovora da se kamatna stopa mijenja na temelju zbroja marže od 3,5% i vrijednosti jednomjesečnog CHF Libora, pa se onda izračun preplaćenih kamata utvrđuje kao razlika naplaćenih kamata odlukom banke i kamata kakve bi one bile na temelju članka 3. ugovora o kreditu.
Pozivamo sve potrošače, ali i pravne osobe, koji su ugovorili kredite s promjenjivom kamatnom stopom prije 2013. godine, u bilo kojoj valuti, da se jave radi potrebnih informacija o tužbama na mail adresu:
franak.tuzbe@gmail.com
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.