9. ožujka 2021.

Radosne vijesti stigle su sa Županijskog suda u Rijeci!

Sutkinja Županijskog suda u Rijeci Brankica Malnar potvrdila je 23. veljače 2021. presudom Gž-2614/19 pravomoćnost presude vukovarskog suca Ivice Grubišića, čime je dosuđeno oko 60.000 kuna preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata potrošaču s konvertiranim kreditom. To je još jedna u nizu pravomoćnih presuda za konvertirane kredite, koju je za svoju stranku ishodovala poznata vukovarska odvjetnica Martina Alagić, a osim obeštećenja OTP banka kao pravni slijednik Splitske banke mora platiti još i 10.000 kuna sudskih troškova pobjednicima.

Tužitelj, kojemu čestitamo iz svega srca na pobjedi, bio je Dragan Nacega iz Vukovara.

Presudom su prije konačnog utvrđenja tužbenog zahtjeva prebijeni i iznosi preplate iz konverzije, pa banka više nema pravo ni na kakve protutužbe sa zahtjevom da se vrati preplata iskazana kroz konverziju. Ovako je riječka sutkinja Brankica Malnar obrazložila zašto konverzija nema utjecaj na naša prava:

1. U smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi ništetne odredbe i obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove, a nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (u konkretnom je slučaju osnova plaćanja otpala utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli presudom u kolektivnoj tužbi).

2. Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u pogledu kamatne stope.

3. Po ocjeni suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

4. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

5. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja vještačenjem, na koje stranke postupka nisu imale primjedbi, visinu novčanog iznosa koji je tuženik primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora u iznosu od 54.111,64 kn te je pravilno obvezao tuženika na isplatu iznosa od 28.619,48 kn, koji predstavlja razliku do iznosa preplate utvrđenog Dodatkom ugovora.

6. Tužitelju su na utvrđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno obračunate zatezne kamate od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta, jer u smislu odredbe članak 1115. ZOO-a kod vraćanja stečenog bez osnova nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

7. Prvostupanjski sud osnovano je odbio protutužbeni zahtjev, jer tuženik nije dokazao postojanje neke svoje tražbine prema tužitelju.

Izuzetno nas veseli činjenica da čitav niz prvostupanjskih i županijskih sudaca razumije srž prava EU, koje se uopće i ne razlikuje od hrvatskog prava iskazanog prije svega kroz Zakon o obveznim odnosima, i već sada prije odluke Suda EU po predmetu C-567/20 svi ti suci sude u skladu s presudom Suda EU C-118/17, jer u potpunosti shvaćaju da se problematika vezana za konverzije ne razlikuje u Hrvatskoj, Mađarskoj ili bilo gdje drugdje vezano za prava potrošača na punu restituciju!

Stoga nam je potpuno neshvatljiva logika odlučivanja u oglednom postupku u kojemu je krema našega sudstva odlučila sofisticirano derogirati odredbe Zakona o obveznim odnosima pozivanjem na Zakon o konverziji koji niti jednim jedinim slovom nije derogirao niti odredbe Zakona o obveznim odnosima, pa tako niti prava potrošača nakon što konvertiraju CHF u EURO.

Uslijed svih dvojbi koje imaju suci Vrhovnoga suda RH, moramo ipak pričekati konačnu odluku Suda EU po predmetu C-567/20 kako bismo službeno potvrdili konačnu pobjedu za potrošače s konvertiranim CHF kreditima.