Zagreb, 5. prosinca 2020.
Županijski sud u Osijeku dosudio je 19. studenog 2020. presudom Gž-1516/2019 ništetnost odredbe o izlaznoj naknadi za prijevremeno vraćanje kredita te je naložio vraćanje naplaćene naknade u iznosu 3.800 eura odnosno oko 29.000 kuna uz pripadajuće zatezne kamate i 4.700,00 kuna sudskih troškova. Tu odredbu ugovorila je Addiko banka u kreditu s valutnom klauzulom u eurima s potrošačem koji je tužbom zatražio naplaćenu naknadu natrag.
Sudska praksa za utvrđivanje ništetnosti izlaznih naknada i vraćanje naplaćenih naknada već je prilično stabilna s nekoliko pravomoćnih presuda na različitim sudovima, a u konkretnoj presudi utvrđeno je sljedeće:
1. Izlazna naknada unaprijed je formulirana u ugovoru, a potrošač na nju nije mogao imati utjecaj.
2. Takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.
3. U vrijeme ugovaranja čak se nije utvrdila niti visina te naknade, zbog čega je ona i neodrediva.
4. Addiko nije pretrpio dodatne troškove uslijed prijevremene otplate, u smislu administrativnih troškova ili troškova osoblja.
5. Kamate nakon prijevremene otplate ne smiju se zaračunavati, pa se ne smije buduća izmakla dobit iz kamata uračunavati kao nekakva izlazna naknada za prijevremenu otplatu.
Čestitamo tužitelju i njegovu odvjetniku Srđanu Kaleboti koji je zasad jedini odvjetnik koji je svojem klijentu Ivi Soli izvojevao pravomoćnu sudsku presudu za ništetnost dvaju CHF ugovora, na temelju koje Sola više nema niti hipoteku na svojoj nekretnini.
Ponovimo što je sve utuživo u hrvatskim kreditima, a radi se o slučajevima za koje imamo pravomoćne presude:
1. Ništetna valutna klauzula CHF.
2. Ništetna promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u svim valutama kredita.
3. Ništetna izlazna naknada za prijevremenu otplatu kredita.
4. Ništetan ugovor s valutnom klauzulom CHF.
Moramo naglasiti da po točkama 3. i 4. još uvijek nemamo potvrdu Vrhovnoga suda RH, pa je to sljedeće što nestrpljivo očekujemo.
Potencijalno će se stvoriti i sudska praksa za naplaćene ulazne naknade za obradu kredita, jer su te naknade jednako netransparentne kao i izlazne naknade, i nisu utemeljene na troškovima koje banke imaju zbog ugovaranja kredita, nego je to unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača, kao što je to presudio i Sud EU već u dvama presudama, C-84/19 i C-224/19. Banke su ugovarale od 1% do 3% iznosa kredita kao ulaznu naknadu, i to su onda naplaćivale iz samoga kredita, a prema Sudu EU takve naknade su ništetne.
I konačno, pozivamo još jednom sve potrošače koji su otplatili kredite prije konverzije da pokrenu sudske postupke protiv banaka. Za savjet se mogu obratiti Udruzi Franak na mail adresu:
franak.tuzbe@gmail.com
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.