27. rujna 2021.
Vrhovni sud RH svojim je priopćenjem od 23.9.2021. objavio kako je Udruga Franak netočno informirala javnost, i to na sljedeći način:
„U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 1013/2021. od 7. travnja 2021. nije odbačena revizija, nego je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5087/2017. od 23. srpnja 2020. Prijedlog je odbačen iz formalnih (postupovnih) razloga, a Vrhovni sud Republike Hrvatske pritom nije odlučivao o predmetu spora niti je u rješenju izrazio bilo kakvo pravno shvaćanje pa niti na posredan način.“
Prethodno je Udruga Franak svojim priopćenjem od 14. rujna 2021. obavijestila javnost o odbačaju prijedloga revizije po predmetu Revd-1013/21 u kojemu je pravnoj osobi Glumac Export d.o.o. dosuđeno pravo na ništetnost promjenjive kamatne stope zbog odredbe o promjeni kamate odlukom banke, i pritom smo ustvrdili da je Vrhovni sud zauzeo pravni stav da i pravne osobe imaju jednaka prava na preplaćene kamate kao i potrošači, u slučaju kada je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati odlukom banke.
Vrhovni sud RH dao je potpuno nepotreban demanti, koji neće promijeniti ono što je potpuno jasno, i što objašnjavamo u nastavku našeg priopćenja. Ako je banka ugovorila kako s fizičkom, tako i s pravnom osobom, kamatnu stopu koja se mijenja odukom banke, onda je takva odredba ništetna, jer je takva činidba prema člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima NEODREDIVA. Neodrediva činidba jest NIŠTETNA. Ako je činidba ništetna, onda se takva ugovorna odredba IZUZIMA iz ugovora, i smatra se kao da nije ugovorena. Zastara potraživanja na temelju NIŠTETNIH ugovora odnosno na temelju djelomično ništetnih ugovora počinje teći danom utvrđenja ništetnosti, što je pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 30.1.2020. Prema dosadašnjoj ogromnoj pravomoćnoj sudskoj praksi u slučaju ništetnosti promjenjive kamatne stope banka mora vratiti preplaćene iznose kamata, bilo da je dužnik fizička, bilo da je dužnik pravna osoba.
U međuvremenu smo saznali za još jedan odbačeni prijedlog revizije za predmet u kojem je tužitelj bio odvjetnik Nenad Marković bez statusa potrošača, a to znači da se na njega primjenjuju ista pravila kao i za pravne osobe. Zbog neodredive kamatne stope pravomoćno je dobio sa zateznim kamatama od Addiko banke 135.000 kuna za kredit od milijun kuna podignut na rok otplate 7 godina. Odbačen je 3. ožujka 2021. na Vrhovnom sudu prijedlog revizije Addiko banke Revd-1434/20 po tome predmetu s obrazloženjem da je neodrediva kamatna stopa ništetna pa stoga ne proizvodi pravne učinke od početka, zbog čega je revizija na takvo već nedvojbeno utvrđeno pravno shvaćanje NEDOPUŠTENA.
Naime, u konkretnim odbačenim prijedlozima revizije Vrhovni sud nije dovoljno obrazložio meritum zbog kojega pravne osobe IMAJU jednako pravo kao i potrošači na preplaćene kamate zbog neodredivih kamatnih stopa, uslijed čega možemo očekivati porast prijedloga za reviziju od strane banaka po predmetima pravnih osoba. Vrhovni sud RH po tome pitanju mora konačno zauzeti pravno shvaćanje za koje uopće ne postoje dvojbe, jer su članci 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima potpuno jasni. Svojim „filozofiranjem“ umjesto odlučivanjem o meritumu u dvjema prijedlozima revizija, Vrhovni sud je još jednom oduljio donošenje jednoga sasvim jasnog pravnog shvaćanja svakome studentu prava s prve godine Pravnog fakulteta, i time je povećao broj predmeta koji će stizati na Vrhovni sud sa zahtjevima za revizije.
Nažalost, opet Vrhovni sud nije dovoljno obrazložio meritorni dio svoje odluke, čime je samo potvrdio riječi suca Radovana Dobronića koji je rekao u svojem programu za kandidaturu predsjednika Vrhovnog suda da 9000 riješenih predmeta godišnje nisu garancija pravne sigurnosti hrvatskih građana odnosno pravnih osoba.
Vrhovni sud po običaju reagira samo onda kada to sucima VS odgovora, i to uglavnom o procesnim pitanjima, dok u puno važnijim predmetima gdje je potrebno zauzeti pravni stav godinama šuti, i stav ne zauzima brzo i efikasno te tako producira pravnu nesigurnost za koju se medijski eksponirani suci zalažu samo revijalno, ali ne i stvarno. Zbog te pravne nesigurnosti oko ništetnosti valutne klauzule CHF imali smo i konverziju CHF kredita, koja je opet proizvela novu pravnu nesigurnost koju već 5 godina nitko nije bio u stanju riješiti, zbog čega sada o tome mora odlučiti Sud EU u predmetu C-567/20. Da je Vrhovni sud radio svoj posao kako treba, mi ne bismo imali konverziju, i ne bismo imali to pitanje pred Sudom EU.
Zbog predugog čekanja na pravna shvaćanja i mi potrošači u slučaju franak dosad smo dobili svega 1% novca koji nam pripada, dok banke i dalje drže u svojim trezorima 99% našega novca koji je opljačkan preko nepoštenih ugovornih odredaba. Vrhovni sud bi morao ozbiljno razmisliti o svojim odugovlačenjima, i morao bi donositi brže pravna shvaćanja koja su vidljiva iz aviona svakome tko se iole razumije u pravo.
Očekujemo od sljedećeg predsjednika Vrhovnog suda značajno ubrzanje rada suda i ubrzano donošenje nedvojbenih pravnih shvaćanja, i time smanjenje istih ili sličnih predmeta u revizijama.
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.