SNAGA ZA HITNO STUPANJE NA SNAGU PRAVILNIKA O POMOĆNICIMA U NASTAVI I STRUČNIM KOMUNIKACIJSKIM POSREDNICIMA

SNAGA ZA HITNO STUPANJE NA SNAGU PRAVILNIKA O POMOĆNICIMA U NASTAVI I STRUČNIM KOMUNIKACIJSKIM POSREDNICIMA

SNAGA SE ZALAŽE ZA HITNO STUPANJE NA SNAGU PRAVILNIKA O POMOĆNICIMA U NASTAVI I STRUČNIM KOMUNIKACIJSKIM POSREDNICIMA
SNAGA PREDLAŽE DA SE TA ZANIMANJA PROVEDU KROZ KURIKULUM TE DA IM SE DODIJELI STATUS DOSTOJAN NJIHOVE ULOGE

Stranka SNAGA na konferenciji za novinare, održanoj 4. svibnja 2018. u Hrvatskome saboru, obavijestila je javnost o važnosti pomoćnika u nastavi te stručnih komunikacijskih posrednika u provedbi inkluzije i uključivanja učenika s posebnim potrebama u redovni odgojno-obrazovni sustav u školama i javnim ustanovama. Na konferenciji su govorili Goran Aleksić, zastupnik stranke Snaga, Iva Tadić, članica stranke Snaga i pomoćnica u nastavi, Maja Tabak, dopredsjednica Udruge Puž te Dalibor Kuhta iz Udruge za autizam Pogled.

Uloga pomoćnika i stručnog komunikacijskog posrednika (u nastavku: asistenti) nedovoljno je definirana, jer oni nisu samo tehnička podrška kako je to nacrtom Pravilnika definirano. Asistenti često moraju učenicima objašnjavati gradivo i zadaće odnosno pomagati u usvajanju znanja i rješavanju zadanih zadataka, pružajući time podršku i učenicima, i učiteljima.

Osim na ugovor o djelu i ugovor na određeno vrijeme na kraći period, što je u većini slučajeva 9 mjeseci koliko traje jedna školska godina, asistentima valja omogućiti zapošljavanje na određeno vrijeme u trajanju od 4 godine, i to za period od 1. do 4. te od 5. do 8. razreda, kako bi oni bili uz učenika za vrijeme njegova školovanja tijekom trajanja osnovne škole. U navedenu periodu školovanja, upravo zbog spomenutih ugovora, veliki problemi se javljaju uslijed promjene asistenata, pa neka djeca u jednoj školskoj godini promijene čak 3 do 4 asistenta. Posao asistenata nije siguran, a i njihova plaća je uistinu mala. Struka je upoznata s problemima prilagodbe djece s posebnim potrebama, koja zbog čestih izmjena asistenata u kratku vremenu posljedično često stagniraju, pa i nazaduju u svojem razvoju. Usvajanjem toga konkretnog prijedloga učenici bi dobili svojeg osobnog asistenta za dulji period, jer svako novo upoznavanje za učenike i asistente je novo iskustvo, zbog čega im je jednima i drugima potrebno razdoblje prilagodbe, čime se gubi dragocjeno vrijeme.

Što se edukacije asistenata tiče, optimalno bi bilo uvesti edukaciju asistenata u trajanju od 280 sati, od čega 80 sati teorijske nastave, 80 sati vježbi te 120 sati praktične nastave. Iskustvo bi trebalo proširiti i na ustanove koje se kao specijalizirane ustanove bave učenicima s posebnim potrebama, a to su Vinko Bek, Nad Lipom, Goljak, Šubićevac, Slava Raškaj, Juraj Bonači, Centar za razvoj i odgoj Dubrava te ostale slične ustanove.

Potrebno je istaknuti da nacrt pravilnika ne precizira dovoljno prava asistenata, pogotovo kad je u pitanju njihov status. Njihov posao valjalo bi precizirati kao konkretno i priznato zanimanje u školi, jer je ta aktivnost bitna karika u provedbi inkluzije. Činjenica jest da su asistenti ti koji najviše vremena provode u radu s učenikom koji ima posebne potrebe.

Predrasuda je da su oni tek puka tehnička podrška djetetu.

Asistent često mora biti pomoć u pojašnjavanju zadataka i gradiva koji se proučavaju na školskome satu, jer učitelj opravdano nema vremena posvetiti se isključivo učeniku s posebnim potrebama te asistent počesto na neki način zamjenjuje u praksi i majku, i oca, i psihologa. Primjerice, kod djeteta s problematičnim ponašanjem poželjno je shvatiti njegova raspoloženja, predvidjeti situacije koje bi u njemu mogle izazvati bijes te spriječiti pravovremeno eskalaciju neželjenih reakcija djeteta.

Osim toga, za ta zanimanja ne postoji kurikulum u redovnu obrazovnom sustavu, zanimanje ne postoji niti u NKZ-u, pa je donošenje pravilnika tek prvi korak u reguliranju toga važnog zanimanja. Najveći problem je financiranje asistenata koje se osigurava iz različitih izvora, od projekata lokalne uprave, preko Ministarstva znanosti i obrazovanja pa sve do različitih projekata EU-a. Postavlja se i pitanje čiji su asistenti zaposlenici, jer dio zaposlenika vode i financiraju same udruge.

Asistenti bi trebali biti zaposlenici obrazovne ustanove u kojoj rade, ravnopravno s ostalim radnicima, imati svoja zaduženja koja osiguravaju rad uz učenika tijekom nastave, ali bi trebali imati i izvannastavne aktivnosti te je potrebno za to asistentima osigurati primanja srednje stručne spreme s pravima koja proizlaze iz Zakona o radu. Trenutni status asistente stavlja u nepovoljan položaj, i to im je sada prolazno zanimanje za kojim postoji kontinuirana potražnja. Primjeri dobre prakse okolnih zemalja ukazuju da su tamo asistenti zaposlenici lokalne uprave (jednako kao i nastavnici u boravku) ili nadležnog ministarstva (učitelji, nastavnici).

Projektno financiranje ima svoj rok i potrebno je iznaći način sustavnog financiranja toga važnog zanimanja koje je preduvjet inkluzivna obrazovanja za koje je prema Konvenciji o pravima djeteta i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom odgovorna država.

Potpuno je jasno da i u nekim drugim zanimanjima koja se bave odgojem, poučavanjem i obrazovanjem djece, ima sličnih problema, pa tako odgojitelji, asistenti u vrtiću, učitelji i nastavnici također imaju sličnih problema, pa bi bilo dobro da se i oni uključe proaktivno i jave se stranci SNAGA sa svojim problemima na koje nailaze.

Pomoćnici u nastavi za djecu s posebnim potrebama važna su karika u obrazovanju, oni su ljudi koji imaju izuzetnu odgovornost za mala bića, i potrebno im je dati status kojim bi se osiguralo adekvatno praćenje djece kroz osnovnu školu.

Iva Tadić, članica stranke Snaga i pomoćnica u nastavi, dala je prijedloge na nacrt Pravilnika o kojem se govorilo na presici Snage. Nadamo se da će nadležni shvatiti koliko je važna uloga pomoćnika za djecu s posebnim potrebama.

SNAGA

Leave a Reply

Your email address will not be published.