Zastupnik stranke SNAGA Goran Aleksić predstavio je 18.10.19. U Hrvatskome saboru na konferenciji za novinare svoj nacrt zakona za obeštećenje potrošača oštećenih nezakonitim poslovanjem hrvatskih banaka.  Nacrt zakona stranke SNAGA za obeštećenje potrošača oštećenih nezakonitim poslovanjem hrvatskih banaka možete pregledati/preuzeti ovdje: 

 

ZAKONOM BI SE VRATILI SVI PREPLAĆENI IZNOSI POVEĆANIH KAMATA I NARASLOG TEČAJA CHF, UZ NAPLATU PRIPADAJUĆIH ZATEZNIH KAMATA, SVIM POTROŠAČIMA KOJI SU UGOVARALI CHF KREDITE

U svojem izlaganju Aleksić je sažeto objasnio zašto je zakon potreban, i što bi se zakonom omogućilo svim potrošačima koji su oštećeni nepoštenim odnosno nezakonitim poslovanjem hrvatskih banaka. Republika Hrvatska ima pravo zakonom omogućiti puno obeštećenje svih potrošača oštećenih nepoštenim poslovanjem pravnih subjekata. Člankom 8. Direktive 93/13 propisano je da članica EU ima pravo povećati razinu zaštite koja je omogućena direktivom, a to znači da svaka članica EU može i smije zakonom naložiti nepoštenim pravnim subjektima da sustavno obeštete oštećene potrošače. Aleksić je u vezi s time tražio od Europske komisije mišljenje o tome, i Komisija mu je službeno potvrdila da Republika Hrvatska ima to pravo.

Kolektivnom presudom u slučaju franak utvrđeno je nedvojbeno da je 8 banaka ugovaralo nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i o valutnoj klauzuli CHF, čime su svi potrošači koji su ugovarali takve kredite u osuđenim bankama dobili pravo na restituciju, ali da bi se restitucija dogodila, sada svatko mora podići privatnu tužbu.

 

ZAKONOM BI BILI OBUHVAĆENI I POTROŠAČI KOJI SU UGOVARALI EURO I KUNSKE KREDITE ZAKLJUČNO S 10. SIJEČNJA 2013., JER SU I NJIMA BANKE NEZAKONITO POVEĆAVALE KAMATE

Osim CHF dužnika, pravo na restituciju imaju i potrošači koji su ugovarali kredite u bilo kojoj banci, s promjenjivom kamatnom stopom koja se mijenja odlukom banke, a zaključno su zadnji takvi ugovori ugovoreni do 10. siječnja 2013.

U skladu s takvim utvrđenim nesavjesnim, nepoštenim i nezakonitim poslovanjem banaka, zakonom bi se omogućilo izvansudski sljedeće:

• vraćanje svih preplaćenih anuiteta na temelju povećanog tečaja CHF i povećanih kamata
• naplata zateznih kamata na svaki preplaćeni iznos
• vraćanje svih preplaćenih kamata iz svih potrošačkih kredita, bez obzira na valutu i vrstu potrošačkog kredita, ugovorenih u bilo kojoj banci koja je ugovarala takve kredite i nezakonito povećavala kamatne stope
• potrošačima koji su već tužili banku, a nisu završili postupak, omogućilo bi se da povuku tužbe i na temelju zakona dobiju svoj novac, a banka bi morala platiti sve nastale sudske troškove.

Zakonom bi se naložilo bankama da na temelju zakonom propisane metodologije potrošačima obuhvaćenim kolektivnom presudom ponude sporazuma o obeštećenju, bez obzira je li kredit otkazan, otplaćen ili konvertiran. Potrošačima koji nisu obuhvaćeni kolektivnom presudom, a to su uglavnom potrošači koji su ugovarali euro i kunske kredite s nepoštenim kamatama, zakonom bi se omogućilo da zatraže od banke izračun i ponudu sporazuma na temelju propisanih zakonskih odredaba.

Ne može se znati točan broj obitelji koje bi bile obuhvaćene zakonom, ali zna se da se radi o 125.000 obitelji koje imaju ili su imale ugovorene CHF kredite, i još najmanje 200.000 obitelji koje imaju ili su imale ugovorene druge kredite s nepoštenim kamatama. Konačni rezultat bio bi 15 do 25 milijardi kuna vraćenih hrvatskim obiteljima oštećenim nezakonitim poslovanjem banaka, što bi u sljedećim godinama povećalo njihov standard, povećalo BDP, povećalo proračun RH, a u konačnici, nesavjesne i nepoštene banke morale bi vratiti novac koji su de facto opljačkale svojim klijentima koristeći nedopuštene, nepoštene, nezakonite ugovorne odredbe.

Budući da bi prema mišljenju Suda EU iz presuda C-118/17 i C-260/18 svi CHF ugovori o kreditu u konačnici trebali biti ništetni, budući da takva ništetnost na hrvatskim sudovima još uvijek ne postoji kao sudska praksa i ne može se prognozirati kako će to na hrvatskim sudovima biti riješeno, valja naglasiti da zakon kao prvo nije obvezujući za potrošače, a kao drugo, i nakon prihvaćanja sporazuma, ako bi se naknadno utvrdilo na Vrhovnome sudu RH da su CHF ugovori ništetni, svatko bi mogao tužbom zatražiti dodatno obeštećenje. U svakome slučaju, zakon ne bi bio obvezujući za potrošače, nego samo za banke.

Nacrt zakona proslijeđen je premijeru Plenkoviću na razmatranje, i zastupnik Aleksić očekuje da ga premijer pozove na razgovor o toj temi. Zastupnik Aleksić već mjesecima pokušava doći na red za razgovor o toj temi, ali premijer zasad nije našao vremena da se taj sastanak dogodi. Možda će sada, kada je nacrt zakona zgotovljen, i nakon što razmotri tekst nacrta, premijer Plenković ipak naći vremena za razgovor o toj važnoj temi.

SNAGA