Zagreb, 21. travnja 2022.

Županijski sud u Splitu 21. ožujka 2022. rješenjem Gž Ovr-107/22-2 ukinuo je rješenje Općinskog suda u Karlovcu o ovrsi radi naplate novčane tražbine u iznosu oko 22.000 kuna na temelju raskinutog ugovora o kreditu.

Detalje o samom ugovoru o kreditu nemamo, ali je splitska sutkinja Tihana Pivac već nakon 10 dana od donošenja zaključka Vrhovnog suda Su IV-87/2022 o obveznoj provjeri ništetnosti ugovornih odredaba iz potrošačkih ugovora prije donošenja rješenja o ovrsi, taj zaključak primijenila u praksi.

Time je u praksi primijenjeno upravo ono što je predsjednik VSRH Radovan Dobronić obećao u svojim intervjuima krajem 2021. kada je govorio da se neće više smjeti provoditi ovrhe po ništetnim i djelomično ništetnim potrošačkim ugovorima, a jasno je da se to prije svega odnosi na sve potrošačke ugovore u švicarcima te na sve ostale ugovore o kreditu i leasingu s nepošteno ugovorenim kamatnim stopama.

Temeljna utvrđenja u rješenju su sljedeća:

1. Uvažava se žalba ovršenika, i ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.466,47 kuna, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb, kao vjerodostojne isprave.

3. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe.

4. Sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

5. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

6. U Smjernicama Europske komisije za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno je istaknuto sljedeće:

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ona se ne smije primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi (C-243/08 Pannon GSM).“

7. Sukladno Zaključku usvojenom na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršenik te provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

8. Ukazano je prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, i pritom potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

9. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama odnosno ukoliko se odrekne prava zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

10. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, ovršni sud može preinačiti rješenje ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično odnosno obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.

Budući da mi ne znamo o kakvom se konkretno ugovoru radi, ne možemo znati kako će taj postupak na kraju završiti, ali ako se radi o kreditu u švicarcima, ili se radi o bilo kojem kreditu s nepošteno ugovorenim kamatama, prvostupanjski sud će to utvrditi nakon provjere nepoštenosti, zabranit će ovrhu u cijelosti ili djelomično te će uputiti potrošača u parnicu za utvrđenje ništetnosti i utvrđenje obeštećenja zbog nepravilno i nezakonito naplaćivanih anuiteta po kreditu.

Čestitamo sutkinji Tihani Pivac na izvrsnom rješenju utemeljenom na Zaključku Vrhovnog suda RH Su-IV-87/2022.